Back to all Post

Prijatelji s ekrana

Dragi kolege mama i tata, 

prošle godine doživio sam jedan susret koji me taknuo u srce. Nakon odigrane predstave, prišli su mi mama i dijete i poželjeli se fotografirati s Tatom Slikovnicom, mojim dramskim alter-egom. Premda je fotografiranje nakon predstave često puta dio popratnih aktivnosti izlaska pred publiku, ovaj put je bilo malo drugačije. Djetetova mama mi je zahvalila na Tati Slikovnici uz riječi: “Pratimo Vas od početka na Youtube kanalu. Za vrijeme korone, Vi ste nas spasili!”

Do tog trenutka mislio sam da to što snimam web serijal Tata Slikovnica ima nekakav utjecaj, ali da može biti ovoliko bitan, to se nisam nadao. I onda sam shvatio da je djeci (i roditeljima) potreban taj neki sigurni kutak na malim ili velikim ekranima. Netko ili nešto, sadržaj kojemu će se stalno vraćati i koji će postati dragocjen dio odrastanja.

U današnje vrijeme, nažalost, ima previše svakojakog sadržaja, a ponajviše sadržaja koji u svojoj osnovi nije pedagoški promišljen. Nove forme i koncepcije prezentacije sadržaja više su štetne za mozak djeteta nego korisne. “Svajpanje” kratkih videa na Youtube Shorts-u, Instagram Reels-u i TikTok-u oslabljuje fokus, duboku pažnju i razvija ovisničko ponašanje. Zato su emisije za djecu, koje imaju svoj koncept i dobro osmišljen sadržaj, prijeko potrebne u kućnom odgoju čiji je veliki aspekt gledanje u ekrane.

Ono što je Đelo Odabrao Hadžiselimović bio za odrasle i za mlade, to su za djecu bili Mladen Kušec, Mr. Rogers i Branko Kockica.

Pred kraj veljače, prije osamdesetak godina rodio se hrvatski književnik Mladen Kušec. Danas, nažalost, više nije s nama, ali mnoge generacije, pa i ja, sjećaju ga se kao dobrog djeda radiotelevizijskog programa za djecu. Objava jedne mame – Danijele Senzel na društvenim mrežama me i potaknula da napišem nekoliko riječi o ovoj temi. Ovdje donosim njezinu objavu u cijelosti.

“Tko je bio gospodin Mladen Kušec? 

Sjećam se tih ranih, mračnih jutara kad su me roditelji dizali iz kreveta radi odlaska u vrtić ili osnovnu školu. Kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih naši su roditelji na posao kretali tako rano da još danas imam traume. Jedino svjetlo u tom mraku bio je glas gospodina Kušeca koji se iz radio-kutije u kuhinji uz čaj, šnitu kruha i moju suzu u kuhinji obraćao samo nama djeci. 

Zabavljao nas i nasmijavao, postavljao pitanja i golicao nam maštu. Hvala Vam gospodine Kušec, Vi ste bili moj brižni, topli djed, nepoznati prijatelj, blistavo čudo zbog kojeg sam se lakše dizala iz kreveta, lakše gutala tu ranojutarnju šnitu kruha s paštetom. Zbog vaših priča osjećala sam ipak manju tugu zbog prekida djetinjstva i ulazak u svijet odraslih. 

 

Zbog Tebe, gospodine Kušec, danas svome djetetu sa dječjim veseljem pričam priče, Ti si odgovoran što ujutro ne vrištim na svoje dijete nego ga nasmijavam ozbiljno, neozbiljnim pričama, Ti si odgovoran što sam i danas dijete. Zato Ti nikada nećeš umrijeti, živjet ćeš u uspomenama tvojih vojnika, nikad skroz odraslih, djece kasnih sedamdesetih i ranih osamdesetih. Hvala ti što si sjedio u toj radio-kutiji i osvjetljavao nam prva odgovorna jutra. 

Tonkica, Palonkica, frrrrrrrrrr”

Nedavno sam gledao i prekrasan film u kojem Tom Hanks glumi TV voditelja emisije za djecu pedesetih godina u Americi – Gospodina Rogersa. Dotični gospodin s ekrana je odgajao generacije djece, u svom lutkarsko-igranom showu, te postavio temelje obrazovnog programa za djecu i mlade. Između ostalog bavio se i “teškim” temama, poput raznih emotivnih stanja s kojima se nose i djeca i roditelji, pa i susjedi. Napisao je i nekoliko knjiga, svojevrsnih priručnika za obiteljski odgoj djece, pa svakako preporučam da ga “proguglate”, pročitate i/ili pogledate film.

Epizode svoje emisije često bi završavao riječima: “Učinio si ovaj dan posebnim time što si to što jesi. Na cijelom svijetu postoji samo jedna osoba poput tebe i ljudima se možeš sviđati samo zato što si ti – ti.” Oslobađajuća snaga ove poruke za odrasle vrijedi jednako kao za djecu. Često se trudimo biti ono što nam uvjetuju okolnosti ili ljudi oko nas. Zaboravljamo da ne moramo ništa, nego samo biti svoji. Voljeti se i poštovati ovakve kakvi jesmo, jer samo tako možemo isto to pružiti i drugim ljudima.

Ovdje koristim priliku da spomenem i sljedeće – da bismo mogli voljeti svoju djecu takva kakva jesu, ne ih osuđivati – za lijenost, neposluh, nedostatak ovih ili onih interesa, moramo prvo voljeti sami sebe. Da ne bismo svojoj djeci nametali vlastite interese i ganjali vlastite neispunjene snove kroz njih – bitno je prihvatiti sebe takve kakvih jesmo. Tada možemo vidjeti da naša djeca nisu mi sami, nego svoja živa bića, s vlastitim karakterom i interesima.

Za kraj ću još spomenuti i Branka Kockicu. Generacijama djece koja su odrastala sedamdesetih i osamdesetih godina na male ekrane je donosio pregršt zanimljivih i poučnih tema. S grupom djece, često uz gitaru, istražuje čovjekovo okruženje i svakodnevnicu, ali i kako se lijepo ponašati i biti dobar prijatelj. Bez obzira na nacionalni ili bilo kakav drugi predznak, lik Branka Kockice zauvijek se nastanio u srcima mnoge djece na ovim prostorima, a stihovi njegove uvodne pjesme oslikavaju društvo prema kojem bismo svi trebali stremiti – društvo zasnovano na prijateljstvu, a ne kompeticiji.

Nadam se da ste se barem na trenutak vratili u djetinjstvo i prisjetili svojih prijatelja sa malih ekrana. S tog istog mjesta, ali u novom mileniju, s pregršt novih i starih tema koje čine ovaj svijet čudesnim, pozdravlja vas Tata Slikovnica!

Iskreno,

Igor

Mladen Kušec (1938. - 2020.)

Add Your Comment

OIB: 77315050125

TEL: +385 95 199 11 50

E-MAIL: info@maliteatar.hr

Dramska produkcija Kaleidoskop © 2023. Sva Prava Pridržana
Privacy Policy / Terms of Use