Dragi kolege mama i tata,
Prošli put pisao sam o važnosti poštovanja kao izrazu ljubavi među ljudima. I to ne bilo kojim ljudima, nego ljudima sretnog ljubavnog trokuta koji zajedno oblikuju odgojnu okolinu za vaše dijete. Taj trokut čine roditelji, odgajatelji/nastavnici i kreatori sadržaja za djecu. Odnosno, dom, vrtić/škola, internet/drugi mediji.
Osim poštovanja drugi izraz ljubavi među akterima djetetovog odgoja je – suradnja. Surađujte s učiteljima/odgajateljima, pitajte ih, savjetujte se, predlažite i angažirajte se. Ipak, ne previše i ne krivog angažmana. Jer to može ometati odgojno-obrazovne procese i naštetiti socijalizaciji vašeg djeteta. Primjere za to također sam naveo prošli put.
Suradnja je dvosmjerna između roditelja i odgajatelja/učitelja, a između njih i kreatora sadržaja za djecu trebala bi biti trosmjerna. U mom idealnom svijetu, svi bi trebali surađivati sa svima, pa čak i sa djecom samom. Idealna suradnja je, kao i interakcija – multismjerna. Interakcija između svih postoji sama od sebe, bez obzira na vaše želje ili svijest o tome. A vaše je želite li od interakcije stvoriti suradnju ili ne.
Kao kreator sadržaja za djecu – glumac, pisac i dramatičar u kazalištu, često djecu uključujem u sadržaje na pozornici. Surađujem s djecom (i roditeljima!) za vrijeme predstave “Tata Slikovnica”, gdje zajedno s njima osmišljavam pjesmu koja uglavnom bude urnebesno smiješna. I deset puta zanimlivija nego da sam je sam osmislio. Ima tu i kopanja nosa i prdenja i svakakvih motiva za koje nikad niste mislili da se mogu uglazbiti. Ima i čarobnih stihova dječjeg magijskog realizma. To ne bih mogao sam, nego samo u suradnji sa svojom publikom.
Osim u kazalištu, surađujem s djecom i roditeljima i preko interneta. Obraćam im se da mi šalju prijedloge, mišljenje i kreativne radove povezane s temom koje obrađujem u youtube-serijalu Tata Slikovnica. Predstava je živi, izvedbeni sadržaj, a video na Youtube-u je digitalni sadržaj. Predstave, izložbe, knjige, radionice, igraonice i sl. oblikuju kreatori sadržaja. Digitalne sadržaje, filmove, videa po društvenim mrežama, igre itd. oblikuju – također kreatori sadržaja. I do jednih i do drugih moguće je doći. Ako to želimo.
Digitalni sadržaj za djecu postao je civilizacijska činjenica i danas sudjeluje u odgoju naše djece u toliko velikoj mjeri kao što je nekad, prije digitalnog doba bio – odgoj ulice. Roditelji su djecu držali podalje od odgoja ulice tako što su ih upisivali u izvanškolske aktivnosti, glazbene škole, sportske aktivnosti itd. Danas je zaštita od digitalnog sadržaja nemoguća, budući da svatko svoj “odgoj ulice” nosi u džepu.
Da stvar bude još gora, i roditelji nose svoje digitalne sadržaje u džepu, pa se tako sve manje bave svojom djecom. Ako mene pitate, ne postoji zabavniji sadržaj od vlastitog djeteta (klipana, budalice). Moja malecka i ja smo otišli još i korak dalje! Često zajedno snimamo video isječke. Nekad su to roditelji radili s video-kamerama na magnetne video-kazete. Snimali bi se rođendani, praznici, ljetovanja i sl. I nitko nije u tome vidio ništa loše. Danas kad imamo sve na dlanu, možemo se snimati svaki dan! Umjesto toga, mi u video sadržajima na Tiktok-u koje naša djeca gutaju kad ne gledamo – vidimo opasnost.
Nije opasnost u video sadržajima na društvenim mrežama, opasnost je u načinu i vremenu konzumiranja tih sadržaja! Je li vaše dijete samo konzument ili aktivni sudionik? Moja desetogodišnja kćer obožava likovno izražavanje i raznorazne rukotvorine. Samu je sebe obrazovala u tom smislu, koristeći svima tako mrsku aplikaciju Tiktok. Pogledala je stotine video tutorijala o tome kako se nešto crta ili izrađuje. Jednako kao i stotine prankova, odnosno psina koje smo znali izvoditi u obitelji, sve dok se jednom deda nije jako naljutio na nas.
Na stranu moja potreba da u suradnji sa svojim djetetom svom ocu radim psine. Većinu svega što moja kćer zna izrađivati ili nacrtati pronašla je kao video tutoriale na društvenim mrežama. Kako je došla do toga? Tako da smo godinama zajedno pratili društvene mreže i komentirali što je super, što je glupo, što je zanimljivo, što korisno, što opasno. Da, vidjela je i gluposti. Vidjet će ih ionako. Je li fascinirana ili privučena time (kao njezina najbolja prijateljica)? Ne. Zahvaljujući roditeljskoj zaštiti? Nadzoru? Ne, nego roditelju-partneru.
Budući da s kreatorima digitalnih sadržaja uglavnom ne možemo surađivati (ne možete se javiti nekome i reći – hej, daj snimaj malo pametnije videe, moja djeca gledaju ta tvoja sr…!), ono što možemo je surađivati s djecom u konzumiranju tih sadržaja. Te tako s vremenom postati njihov “filter”, “korektor” ili “unutarnji glas”. Bez brige, djeca vrlo rado usvajaju roditeljske kriterije o svijetu koji ih okružuje. Ako im zabranjujete, oni će društvene mreže nastaviti koristiti bez vas i onda nemate nikakvu kontrolu. Ako ih koristite zajedno, usvojit će vaše kriterije pri konzumiranju istih. Vrlo jednostavno.
Magična formula je: NE roditeljska zabrana i ODUZIMANJE mobitela! Nego PLANIRANJE korištenja mobitela i određena količina ZAJEDNIČKI provedenog vremena na društvenim mrežama.
Digitalni sadržaji se uključuju u nastavu, a možemo ih uključivati i u svakodnevne aktivnosti. Možemo zajedno naučiti kako ispeći najukusniju pizzu, možemo popraviti bicikl, a možemo i izrađivati ukrase za Božić. Uz istovremeno (povremeno) razgovaranje o opasnostima prekomjernog konzumiranja zatupljujućih sadržaja, djeca počinju izgrađivati kritički odnos prema različitim sadržajima na internetu. Počinju klasificirati sadržaje i razvijati svoj “unutarnji kompas” pri korištenju društvenih mreža.
Do kreatora izvedbenih sadržaja uživo, mnogo je jednostavnije doći. Njih uvijek možemo nazvati, raspitati se gdje se igra koja predstava, gdje se održava koja radionica, koncert ili susret s piscem. Problem predstavlja jedino to što roditelji uglavnom imaju jako malo vremena za odlazak na takve događaje uživo. A koliko su oni bitni za razvoj djece, to gotovo nitko ne govori! Nažalost, primjećujem da i velik broj škola u Hrvatskoj često zanemaruje izvedbenu umjetnost kao iznimno važnu za socioemocionalni i estetski razvoj djece. Suradnja između škola i kreatora sadržaja uživo često nije na kvalitativnoj razini. Pandemija je još više pogoršala stvar i još više udaljila djecu od stvarnog života i stvarnih, živih umjetnički oblikovanih sadržaja.
Zato, odvojite vremena i dajte se s djecom u istraživanje dječjeg kazališta, pronađite zanimljive naslove koje biste gledali. Često puta ćete u njima vidjeti i stvari koje će i vas nasmijati ili vas dotaknuti na dubljoj razini nego ste očekivali. Pohađajte radionice koje mnogi kulturni centri organiziraju. Jednostavno, upustite se u avanturu konzumiranja kulture.
Na ovdje opisane načine, kao i na mnoge druge, možete biti aktivni sudionik u odgoju svog djeteta i njegov partner kroz odrastanje. Dijete će od vas usvajati i učiti kako poštovati autoritete (od kojih ste jedan i vi sami) i ljude općenito, kako komunicirati, kako birati digitalne sadržaje, kako uživati u umjetnosti u stvarnom okruženju, usvajat će suradništvo, osjećaj zajedništva te mnoge druge stvari.
Održavajte svoj odgojni ljubavni trokut sretnim i uživajte u njemu. Samo tako vaše će dijete razvijati zdrave navike, stabilnu socioemocionalnu sliku i unutarnji osjećaj za sklad. To su neke od stvari koje kasnije u životu čine razliku između sretnih odraslih osoba i odraslih koji su nezadovoljni sobom i svojim životima.
Iskreno,
Igor
