Dragi kolege mama i tata!
Nadam se da vam je naslov privukao pozornost. Nisam ga izmislio bezveze, nego se radi o odgojnom trokutu kojeg smo svi mi roditelji dio. Taj trokut čine roditelji, odgajatelji/nastavnici i kreatori sadržaja za djecu. Odnosno, dom, vrtić/škola, internet/drugi mediji.
Zašto sam ga nazvao ljubavni trokut? Zato jer je potrebno mnogo ljubavi prvo da bismo prihvatili taj trokut, a onda i da bismo bili dobronamjernim i aktivnim sudionikom u tom trokutu. On postoji i bez naše volje i svijesti. Djecu će odgajati internet i TV bez obzira uključili se mi u to ili ne. Učitelji će odgajati našu djecu bez obzira poštovali ih mi ili ne. No, imamo izbor želimo li se uključiti u taj ljubavni trokut ili ne. Za dobrobit djeteta i vas samih, mislim da već znate koji je vaš odabir.
Literatura o psihologiji ističe da postoji više vrsta i oblika ljubavi, no nigdje nisam naišao da je poštovanje među njima. Poštovanje bismo mogli opisati kao vrlo pragmatičan oblik ljubavi. Za njega se ne morate emotivno mnogo angažirati, ali svakako ga morate na neki način osjetiti. On je negdje između srca i glave. Ako su Vulkanci (Star Trek) sposobni za iskazivanje ljubavi, onda je poštovanje na tronu njihovog emotivnog života.
Neću pretjerati ako kažem da nam danas, možda više nego bilo čega drugog, nedostaje poštovanja. Iskazivanje poštovanja pak je možda najbitnija stvar da bi društvo oko nas i mi u njemu funkcionirali skladno. Zašto je bitno da funkcioniramo skladno? Vraćamo se opet na početak – zbog naše djece i nas samih. Njihove dobrobiti i našeg vlastitog mira. No, danas smo okruženi mnogim prijetnjama, izgubili smo povjerenje u sve oko sebe, grizemo na svakog i sve što smatramo prijetnjom za našu djecu i obitelj. Često puta nismo svjesni toga da lajemo na krivu adresu.
Da opišem jedno iskustvo koje mi priča prijatelj. Radi kao učitelj jedne osnovne škole u malom gradu. Takvih priča je mnogo i vjerojatno i sami imate svoje primjere, ali ovo sam čuo neki dan, pa mi je svježe u mislima. Učitelj te škole vidio je učenike kako bacaju petarde pod velikim odmorom. Prvo je njih suočio s činjenicom da su prekršili Kućni red škole kao i posljedicama tog prekršaja, a potom i njihove roditelje. Nekoliko dana nakon toga, učitelju se javlja majka jednog od bacača petardi s podužim e-mailom u kojem je ogorčena učiteljevim ponašanjem tvrdeći i “dokazujući” da učitelj ima “pik” na njenog sina.
Umjesto da izražava poštovanje prema učitelju i uključi se afirmativno u odgojni proces, majka radije pada pod manipulativne emotivne strategije svog sina. Što je dijete naučilo? Da se može izvući iz svega. Što je majka dobila? Stres zbog cijele te situacije koju je stvorila, a uskoro će i dobiti još nešto. Tinejdžera na kojeg zbog majčinske “zaštite” odgojni procesi školskih ustanova nisu previše utjecali. Ta će mlada osoba završiti osnovnu školu i otići iz nje. Iz doma neće. Je li si majka stvorila još veći problem kod kuće? Vrlo moguće.
Navest ću još jedan primjer od kojeg mi se ledi krv u žilama, jer se radi o hororu. Ne onom kojeg gledate zavaljeni u svoj kauč, nego o ljudskom hororu. Odgajateljicu skupine koju je pohađala moja kćer i koju su obožavali i djeca i roditelji, jedan je tata fizički napao. Žena je godinu dana bila na bolovanju da dođe k sebi. Ja osobno ne mogu vjerovati da postoje toliko otuđeni i nesvjesni ljudi, ali eto, to je tužna činjenica.
Što god bilo, kakve god emocije proživljavali u sebi vezano uz svoje princeze i prinčeve, nemojte oko njih dizati zidove! Oni moraju živjeti u svijetu koji će ih naučiti ponašanju, granicama, kolegijalnosti, bontonu. Imajte poštovanja prema osobama koje rade s vašom djecom.
Ne, oni ih ne čuvaju dok ste vi na poslu, oni RADE s njima. Oni su profesionalno osoblje za odgoj i obrazovanje vašeg djeteta. Njihovo vrijeme provedeno s vašim djetetom nije slučajni izražaj trenutne inspiracije, nego PLANIRANI odgojni proces. Oni ne odgajaju vašu djecu samo u jednom, nego u minimalno 10 različitih razvojnih aspekata. Oni rade teorijske i praktične PRIPREME za rad s vašom djecom. To je stručna dokumentacija koju nikad nećete vidjeti, jer niste odgojitelj ili učitelj (osim ako jeste). Imajte poštovanja prema njima i, još bitnije – POVJERENJE da sve što rade, rade za dobrobit vašeg djeteta.
Roditelji se prema nastavnicima i odgajateljima često ponašaju kao prema neprijateljima ili slugama svoje djece. Afera “Daj 5”, te brojni (svakodnevni!) slučajevi mobinga nad nastavnicima/odgajateljima, poput ovih koje sam spominjao, dokaz su nedostatka roditeljske svijesti o tome koliko su društveni odgoj i obrazovanje bitni za izgradnju psihički zdrave i sretne osobe. U slučajeve roditeljskog pomanjkanja poštovanja i povjerenja prema odgojnim i obrazovnim djelatnicima spada i pozivanje/slanje inspekcija. Što samo OMETA njihov proces rada s djecom i u većini slučajeva ne dokazuje ništa što je roditelj pomislio u svojoj roditeljskoj paranoji. Namjerno koristim grublji izraz, jer ne radi se o nečemu što je proizašlo iz staloženog i mirnog, nego iz stresnog stanja.
Javne teme o hrvatskom školstvu koje se razvlače kao žvakaća guma po društvenim mrežama i o kojoj svaka nepismena budala ima mišljenje – to nisu putokazi za stvaranje odnosa prema odgojnim i obrazovnim djelatnicima! Vaše dijete i društveni mikrokozmos kojem ono pripada – to je putokaz za stvaranje odnosa s vašim odgajateljem/učiteljem! Oni su ti za dobrobit vašeg djeteta. I to za cijeli niz razvojnih dobrobiti, o kojima vi nemate, niti ne morate imati pojma, jer za to postoje fakulteti.
Opustite se i imajte povjerenja u ljude koji rade s vašom djecom. Oni vide vaše dijete na mogim razinama na kojima ga vi ne možete vidjeti. Imajte poštovanja. Volite odgojitelje/ice i učitelje/ice svoje djece. Ako imate dvojbe, strahove – pitajte ih. Oni će vam vrlo rado dati informacije. Budite prijatelji. Pokažite djetetu da svi ljudi oko njega zaslužuju poštovanje. Jer ako mu ne pokažete, onda ga ni ono neće pokazivati. Ne samo prema drugima, nego ni prema vama.
Toliko sam se raspisao, a pokrio sam samo dvije trećine ljubavnog trokuta. Njegov treći dio – kreatori sadržaja za djecu (odnosno, internet i drugi mediji) neće stati u ovaj post, pa se zato čitamo sljedeći tjedan u drugom dijelu ove teme. Tad ćemo zatvoriti trokut u međusobnoj interakciji svih njegovih dijelova. Do tada, stisnite ruku učitelju/ici i odgajatelju/ici svog djeteta i recite im nešto lijepo.
Iskreno,
Igor
